Пређи на главни садржај

Skladno šarenilo ( kako nastaju krpare prepune različitih boja)

             


Kada se ispred mene nađu raznobojna klupka isečenih traka prvi i najteži zadatak je da tom mnoštvu dam smisao. Prvo ih grupišem po bojama a zatim se odlučujem kojim stilom će biti istkana.   Postoji nekoliko  stilova : simetrični stil, asimetrični, gradacijski stil, boho stil, prskana, ritmični stil, krpara u ramu... Ako postoji još koji, dopunite slobodno!

Ja najviše volim simetrične krpare i kod njih svoj rad planiram unapred. Glavno pravilo je da ove krpare imaju sredinu a sve što se uradi sa leve strane te središnje tačke mora da bude identično  (i po boji i po širini) sa desne strane. Tu mi je najbolji saveznik direktna proporcija.

 Za 100 cm krpare potrebno mi je oko 800 gr traka što znači da mi je za 1cm potrebno 8 gr traka i to je osnov  za planiranje. Evo kako ja to primenjujem:

1. Izmerim klupka ( određene grupe boja )

Recimo da imam četiri grupe boja : smeđu, crvenu, oker, melirano sivu. Izmerim ih i podelim na dva dela ( za dve simetrične strane).

Primer smeđe : imam ukupno 320 gr. Ukupna širina te boje u celoj krpari biće 320gr / 8 gr/cm = 40 cm Pošto je krpara simetrična tu boju podelim na dva polja širine 20 cm.

2. Šema simetrije

Kada izračunam koliko centimetara mogu da dobijem od svake boje , moj plan rada bi izgledao ovako:

smeđe - 320 gr - 40 cm- 20 cm

crvene - 240 gr- 30 cm- 15 cm

oker - 240 gr- 30 cm - 30 cm ( ona mi je središnji deo i nju ne delim !)

melirano siva - 40 gr- 5 cm - 2, 5 cm ( 2 reda)

3. Redosled rada

  na početku istkam 20 cm smeđe

 nastavljam sa 15 cm crvene , na kraju crvene dodam meliranu, 2 reda ( 2,5 cm) 

zatim ide središnja oker , nju tkam svih 30 cm a onda se vraćam na melirano sivu, crvenu, smeđu.

Dok tkam koristim krojčki metar ( neki materijali se više sabiju) . Ako potrošim polovinu predviđene težine za tu boju, izmerim koliko centimetara sam dobila. Ako od predviđenih 20 cm dobijem 18 cm korigujem moj plan. 

Kada odložim vagu i metar i zaboravim na direktnu proporciju i oslonim se samo na osećaj , nastaju ostali stilovi.  Evo par reči i o njima.

"Ram" stil - dominantna, tamna boja je i na početku i na kraju krpare ( uvek iste širine i na početku i na kraju- kao ram )  a unutar toga je šarenilo, slažem boje po osećaju.

Prskane krpare -- to je najbolji način da upotrebim najsitnije ostatke, bez obzira koje su boje. 

Boho stil - ovde vlada sloboda. Mešaju se nejednake pruge, hrabri kontrasti...

Ritmični stil - prva krpara koju sam istkala bila je u ovom stilu. Koristim je i danas, ravno 20 godina. Njeno mesto uvek je bila kuhinja. Kod ovog stila se određeni niz boja stalno ponavlja i imate osećaj beskonačnosti.

Gradacijski stil - tu se boje lagano pretapaju iz jedne u drugu, od najtamnije  ka najsvetlijoj. Potrebno je malo matematike da bi se ukupna dužina podelila ne jednake delove za svaku nijansu. Ovo je najveći izazov u tkanju krpara, traži veštinu mešanja boja kako bismo prevarili oko da vidi pretapanje boja ( tamo gde ga zapravo nema).

O slaganju boja teško je pričati, ali evo nekoliko "pravila" kojih se ja najčešće pridržavam: između dve slične boje uvek ubacim neku kontrastnu, makar samo liniju. ( između tamnoplave i tamnozelene ubacim neku krem ili svetlo sivu ). Ako je krpara u plavim tonovima volim da dodam makar nit narandžaste. Volim da radim sa sivim bojama, maslinasto zelenim, ne bežim od njih. Melirana mi je uvek " most" kada želim da spojim dve boje koje su inače nezamislive jedna pored druge. I za kraj , bez obzira za koji se stil odlučim ili ih kombinujem, bez obzira na boje koje koristim, ja krparu započinjem i završavam tamnijom nijansom. Zašto? Zato što su krajevi ti koji se najbrže prljaju. 

Uživajte u slaganju boja i grama a u sledećoj objavi pisaću o tehnikama tkanja koje koristim.

simetrija


ritmični stil



u ramu

boho stil

prskana

Коментари

Популарни постови са овог блога

Dobro došli u moj kreativni kutak! Ja sam Sanja Nenadov a ovo je priča o mojoj ljubavi prema ručnom radu. Moj profesionalni put bio je vezan za stomatologiju. Tim pozivom sam se bavila do pre tri godine kada sam otišla u penziju. Ljubav prema ručnom radu je mnogo duža . Zavolela sam ga kao dete dok sam posmatrala baku kako štrika i hekla. Kada su naša deca odrasla i otišla na studije,  tišina u kući postala je prostor za moj  novi početak. Odlučila sam se na stvaranje nečeg toplog, jedinstvenog... Put ka tkanju je bio moj prvi početak. Počeo je ozbiljno i temeljno kod vrhunske profesorice Mirjane Marković . Ali pravi podsticaj mojoj strasti dao je naš sin kada mi je poklonio veliki razboj koji je i danas srce naše radionice.  Iako sam decenijama bila u svetu precizne stomatologije, kasnije i za razbojem,  pre sedam godina otkrila sam svet pačvorka , otkrila sam da se najbolje snalazim u hiljadama sitnih krpica koje čekaju da budu spojene. Danas, naša radionica " Lizi...

Zašto pišem ( čak i kada mislim da niko ne čita)

  Sedim za stolom, pišem pa brišem. Pa opet nanovo. Suprug pored mene čita knjigu, podiže obrvu i krajičkom oka, videvši da se "borim" sa olovkom i gumicom upita : "Šta pišeš toliko ?"  - Pišem priču o tkanju, napravila sam blog - odgovorih. A on onako, više za sebe : " A ko će to da čita?"  - Pa... ne znam. Ako niko drugi čitaću ja - i tu mi misli skrenuše sa priče o tkanju na te nevidljive čitaoce. Zaista , ko? Nisam ja pisac. Ne umem istkati književnu strukturu. Moje reči su obične, tek da opišu jednu rukotvorinu ili možda da premoste milje dok čekam poruku sina da je prvi deo leta završen... Sin se javio, reči su ostale na papiru, onako kako su nadošle.  A ova priča? Možda sutra više neće biti važna. Možda ću je podeliti sa nekim ko će je ipak pročitati a možda će ostati samo ovde na papiru, kao svedok jedne noći. Priče su bolje ako " odstoje".  I odstojale su. Prenosim grafit na ekran kompjutera, slovo po slovo... I za kraj, neka podign...
  Kako su šape promenile moj put u tkanju Kada sam počela da tkam bio je to rad sa najfinijim nitima pamuka, alpake, kašmira, svile, vune... detaljan i mekan.  Onda, jednog dana,  dom smo počeli da delimo sa četvoronožnim prijateljima. Brzo smo shvatili da neke navike moramo da promenimo. Među njima bio je i klasičan tepih, šape i on ne idu ruku pod ruku. Kod mame, jednog našeg prijatelja , videla sam najlepše krpare do tada, pune boja složenih sa mnogo ukusa. To je bilo  dovoljno da i sama krenem da ih tkam. Počela sam od onoga što sam imala u kući. Iznošena garderoba i stara pamučna krevetnina dobile  su novu svrhu. Krpare su postale pečat mog tkanja. Nazvala sam ih vojvođanske krpare.  Na stotine sam ih napravila i nikada dve iste. Ono što me je najviše očaralo je sloboda stvaranja i neponovljive boje. Pa da zaključim -   zašto baš  krpare ? -  lako održavanje - peru se u mašini na 60 stepeni, mogu da se suše u mašini za sušenje. - dugoveč...